Hrana naša svagdašnja
Hrana je jedna od osnovnih potreba svakog živog bića. Moglo bi se reći da bez kvalitetne hrane nema ni kvalitetnog života. Ona nas češće spaja, a rjeđe razdvaja. O njoj se učestalo priča, piše, pjeva, slavimo ju, ali i ponekad je uzimamo zdravo za gotovo te često nismo svjesni, ili zaboravljamo, koliko je vremena, truda i znanja potrebno za njenu proizvodnju kako mi ne bismo (p)ostali gladni. Budući da pojam hrana označava i spremljeno jelo od više sastojaka, u nastavku teksta koristit će se pojam poljoprivredno-prehrambeni proizvod koji označava jednu vrstu proizvoda (npr. jabuka, mrkva, salata).
Poljoprivredno-prehrambene proizvode uglavnom proizvode (mala) poljoprivredna gospodarstva i (velike) prehrambene industrije.
Dvije vrste poljoprivredno-prehrambenih proizvoda
Dvije su osnovne vrste poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a to su “kupovni” i “domaći”.
Kupovni ili konvencionalni proizvodi mogu se definirati kao oni koji su kupljeni u klasičnim prodavaonicama na malo (supermarketi, hipermarketi, diskonti, mali kvartovski/seoski dućani), dok su domaći ili lokalni proizvodi oni koje sami proizvodimo, dobivamo od obitelji, prijatelja, susjeda i drugih nam bliskih ljudi ili ih kupujemo na tržnicama, sajmovima, lokalnim i specijaliziranim trgovinama ili preko drugih kratkih lanaca opskrbe.
Organoleptička svojstva po kojima se razlikuju
Osim plasmana, odnosno fizičkog mjesta gdje nabavljamo poljoprivredno-prehrambene proizvode, dva su osnovna organoleptička svojstva po kojima ih razlikujemo, a to su njihov okus i izgled.
U većini slučajeva kupovni je proizvod izgledom privlačan, ali okusom siromašan, a domaći obratno. Primjerice, kupovna jabuka je okrugla, pravilna, bez skoro ijedne točkice na kori, nema nijednog crva i izgleda skoro identično kao i druge u ponudi, kao da su sve proizvedene u nekom industrijskom pogonu. Međutim, ona je vodenasta, rahla i nema tu dozu slatkoće ni kiselosti da bude ukusna. Za razliku od kupovne, domaća jabuka razlikuje se od drugih u ponudi izgledom i veličinom, manje je pravilnog oblika, može imati razna oštećenja po kori, a u mesu jabuke nekada se može naći i crv. Ali kad takvu jabuku jedemo, znamo da jedemo jabuku.
Druge razlike između kupovnih i domaćih proizvoda
U nastavku su objašnjene druge razlike između kupovnih i domaćih proizvoda.
KUPOVNI ILI KONVENCIONALNI POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI PROIZVODI
- Uglavnom su jeftiniji od domaćih.
Razlog tomu je njihova proizvodnja koja je intenzivna te u konačnici dovodi do smanjenja troškova proizvodnje. Nadalje, otkupna cijena je niska, odnosno marža za poljoprivrednike je mala, stoga oni moraju proizvoditi velike količine kako bi im se proizvodnja isplatila. Poljoprivrednici često prodaju i po nižoj cijeni od one proizvodne pa razliku podmiruju ili na prodaji nekih drugih poljoprivrednih proizvoda ili kroz poticaje lokalne samouprave, države, EU.
- Dugi lanac opskrbe.
Između proizvođača i krajnjeg kupca nalazi se više posrednika koji također ostvaruju određenu maržu od prodaje. To je i još jedan razlog zašto je otkupna cijena za proizvođače niska.
- Ne znamo tko je te proizvode proizveo.
Kod voća i povrća u rinfuzi u trgovinama na malo nije naznačeno ime poljoprivrednog gospodarstva, ili više njih, koji je proizveo te poljoprivredno-prehrambene proizvode. Stoga ne možemo steći osobni dojam o proizvodima preko njihovih proizvođača. Drugim riječima, ne znamo tko je proizveo jabuke iz određenog supermarketa koje želimo kupiti, pa ne možemo zaključiti jesu li te jabuke ukusne zbog toga što su proizvedene na određenom gospodarstvu ako otprije imamo pozitivno iskustvo s proizvodima toga gospodarstva. Stoga jabuke koje vidimo u dućanu kupujemo na temelju nekih drugih osobnih kriterija.
- Ne znamo točnu lokaciju proizvodnje.
Uzmimo za primjer svinjetinu iz Poljske. Znamo da je ona proizvedena u Poljskoj, ali ne znamo točno u kojoj je regiji ili selu proizvedena. Vezano za prethodnu točku, ne znamo na kojoj su farmi svinje tovljene i u kojoj je klaonici njihovo meso obrađeno, stoga ne možemo sami doći do zaključka je li uvjeti za proizvodnju i obradu zadovoljavaju higijenski minimum i druge zakonske odredbe.
- Pretežito se radi o uvoznim proizvodima.
U konačnici kupovinom takvih proizvoda podupiremo rad stranih poljoprivrednika i prehrambenih industrija, umjesto hrvatskih.
- Imaju negativan utjecaj na okoliš.
Na distribuciju i transport troši se velika količina energije, a takvi proizvodi se posebno tretiraju kemijskim sredstvima kako bi “preživjeli” put i vrijeme do prodaje krajnjem potrošaču.
DOMAĆI ILI LOKALNI POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI PROIZVODI
- Uglavnom su skuplji od konvencionalnih.
Poljoprivrednici proizvode uglavnom na ekstenzivan i tradicionalan način, posljedica toga je viša prodajna cijena zbog nižih ostvarenih prinosa i većeg udjela ljudskog rada.
- Kratki lanac opskrbe.
Kupci takve proizvode kupuju izravno od proizvođača ili preko jednog posrednika, što rezultira većom maržom, tj. zaradom proizvođača.
- Za većinu proizvoda znamo tko ih je proizveo.
Uglavnom, ili osobno poznajemo proizvođače, ili ih nam preporuče drugi koji su stekli dobro iskustvo o njima i njihovim proizvodima.
- Za većinu proizvoda znamo lokaciju njihove proizvodnje.
Mjesto proizvodnje određenih proizvoda znamo točno locirati na karti, a za druge barem okvirno znamo u kojem se selu, općini ili gradu proizvode.
- Većinom se radi o hrvatskim proizvodima.
Logično je da su domaći proizvodi oni iz Hrvatske, ali i također oni mogu biti primjerice iz BIH, Srbije, Slovenije, ako imamo obitelj, rođake, prijatelje ili poznanike iz navedenih zemalja od kojih također nabavljamo njihove “domaće” proizvode.
- Imaju pozitivan utjecaj na okoliš.
Proizvodi prelaze kraći put od proizvođača do krajnjih potrošača, stoga se troši manje energije na transport i distribuciju. Proizvodi se, osim navedenog, ne trebaju dodatno tretirati i zbog kraćeg vremenskog razdoblja do potrošača i njihove konzumacije. Također, ako proizvođači uspiju prodati svoje proizvode u njihovoj sezoni, ne troši se energija na njihovo skladištenje.
Zaključak
Kupovni su proizvodi u prednosti nad domaćima isključivo zbog jednog obilježja, a to je njihova (jeftina) cijena. To potvrđuju i rezultati Istraživanja stavova europskih potrošača iz 2020. godine koje je objavila Europska komisija, cijena je za čak 54% hrvatskih ispitanika osnovni kriterij kod odabira hrane, a najveći razlog tome su niski prihodi kućanstva i visoki udio troškova hrane u budžetu.
Međutim, bilo bi poželjno da svatko od nas tko je u (financijskoj) mogućnosti pronađe alternativu kupovnim proizvodima, jer konzumiranje i kupnja domaćih proizvoda donose veću dobrobit za pojedinca, okoliš i zajednicu.
