U današnje smo vrijeme svjesni činjenice da voće i povrće koje kupujemo u trgovinama nije baš onako zdravo i prirodno kao ono koje bismo ubrali kod bake u vrtu. Otprilike smo upoznati s time da se namirnice tretiraju razno raznim sredstvima, između ostalog s ciljem očuvanja izgleda i prevencije njihovog brzog propadanja. Kupujemo voće i povrće koje izgleda kao da je „štancano“ u nekoj tvornici, a ne kao da je raslo pod vedrim nebom. A neki nam proizvodi tjednima mogu stajati u hladnjaku bez da krenu propadati, to povrće ubrano doma na vrtu ne može. I onda te kupljene namirnice donesemo doma, operemo ih u sodi, octu, zeolitu kako smo pročitali na internetu te, misleći da radimo dobro za naš organizam, unesemo kroz hranu svakakve toksične spojeve koji dugoročno utječu veoma loše na nas i na naše zdravlje.
Bez ikakve sumnje, nakon trgovine namirnice se trebaju oprati zbog uklanjanja bakterija, mikroorganizama, nečistoća i prljavštine, pa i zbog ostataka jednog dijela pesticida. Međutim, jesmo li pranjem odstanili sve pesticide i jesu li naše namirnice kompletno zdravstveno ispravne? Nažalost nismo. Da se ne zavaravamo…
Da bismo razumjeli zašto, u nastavku slijedi kratko objašnjenje načina djelovanja pesticida.
Pesticidi ili sredstva za zaštitu bilja su proizvodi kemijskog i veoma rijetko biološkog podrijetla koji služe za zaštitu poljoprivredne proizvodnje od bolesti, štetnika i korova. Na tržištu postoji dvije najvažnije vrste pesticida prema načinu djelovanja, a to su kontaktni i sistemični (sustavni) pesticidi.
Kontaktni pesticidi
Kontaktni pesticidi djeluju isključivo samo u direktnom kontaktu s ciljanim organizmom. Ne ulaze u tkivo biljke ili unutrašnjost organizma, nego se zadržavaju na površini.
Kontaktni herbicidi oštećuju vanjsku stijenku korova što doprinosi njihovom odumiranju. Kontaktni insekticidi napadaju probavu, disanje ili želučani sustav insekata koji dođu u doticaj s tretiranom površinom. Kontaktni fungicidi sprečavaju klijanje spora gljivica na površini lišća s ciljem sprečavanja nastanka bolesti.
Prednost ovih pesticida jest njihov brzi učinak. Relativno je brzo vidljivo kako štetnici i korovi odumiru nakon primjene. Međutim, željena se površina treba dobro i ravnomjerno poprskati kako bi pesticid imao učinak. A također se ti pesticidi veoma lako mogu isprati s površine biljke. Još je jedan nedostatak taj što, budući da djeluju isključivo na tretirano područje, ne štite nove izboje biljaka koji u međuvremenu niknu.
Ostatke kontaktnih pesticida na namirnicama koje kupimo možemo lako isprati vodom. Međutim, budući da takvi pesticidi nisu toliko učinkoviti, poljoprivrednici se češće odlučuju na korištenje sistemičnih pesticida koji bolje odrađuju posao, ali zato su posljedice njihovog korištenja puno ozbiljnije.
Sistemični pesticidi
Sistemični ili sustavni pesticidi prodiru u tkivo biljke. Šire se njenim provodnim sustavom i time je cijela biljka, uključujući i podzemne dijelove, kao i njeni budući izdanci, kontaminirana aktivnim tvarima.
Sistemični insekticidi djeluju na način da kada kukci pojedu dio biljke, aktivna tvar ulazi u njihov organizam te ih paralizira ili ubije. Sistemični fungicidi uništavaju micelij gljivice ili onemogućavaju da se spore gljivica razmnože po listu. Sistemični herbicidi ulaze u tkivo korova, šire se po provodnim žilama i uništavaju biljku na način da utječu na fotosintezu, sintezu aminokiselina ili na hormonalnu ravnotežu.
Ovi su pesticidi otporni na ispiranje jer se nalaze unutar tkiva biljke. Imaju duže vrijeme djelovanja od kontaktnih zbog toga što se nalaze u biljci i tamo ostaju. A još uništavaju i štetnike koji su smješteni na nekim nepristupačnijim dijelovima biljke (primjerice smotanim listovima ili korijenju) do koje kontaktni pesticidi ne mogu prodrijeti.
Nažalost, te pesticide mi najčeće i jedemo.
Postoje brojna nezavisna istraživanja o štetnosti pesticida na ljudsko zdravlje, iako farmaceutski giganti ulažu velike napore kako bi javnost uvjerila suprotno. Smatra se da uzrokuju brojne zdravstvene probleme, od astme, alergija, neuroloških bolesti, hormonalnog disbalansa do malignih bolesti. Ako se samo malo osvrnemo oko sebe i vidimo koliko nama poznatih ljudi boluju od navedenog, možda bismo mogli zaključiti da nam ipak pesticidi čine loše što god da nam reklame, mediji ili vlast govorili.
Na kraju, ono smo što jedemo.
